Program

Vrati se na listu arhive

Akademsko pozorište „Promena“ (Novi Sad)

Režija: Jasna Đuričić

TRI ZIME    /    Tena Štivičić

Narodno pozorište Subotica - scena Jadran
  • OMMA
    detaljnije

    OMMA

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Kretanje
    detaljnije

    Kretanje

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Seljačka opera
    detaljnije

    Seljačka opera / Pinter – Darvaš

    Narodno pozorište Subotica - scena Jadran
  • Upotreba čoveka
    detaljnije

    Upotreba čoveka / Prema romanu Aleksandra Tišme

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Noćni pisac
    detaljnije

    Noćni pisac / Jan Fabr

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
TRI ZIME

Akademsko pozorište Promena osnovano je u Novom Sadu 1978. godine od strane studenata režije i glume a uz veliku podršku tadašnjih profesora – Branka Pleše, Bora Draškovića, Mihalja Viraga i drugih. Tadašnje predstave su beležile velike uspehe na pozorišnim festivalima širom Jugoslavije. Pozorište Promena bilo je aktivno do sredine osamdesetih godina kada prestaje sa radom. 2015. godine je ponovo počelo sa radom na inicijativu studenata dramaturgije i glume (Stefana Isakovića, Dimitrija Aranđelovića i Dušana Vukašinovića). Po svom statutu pozorište nosi naziv Umetničko društvo studenata dramskog departmana Akademije umetnosti. „Promena“ je ponovo pokrenuta u želji da studenti dramaturgije, režije i glume svoje radove van ispita pokazuju i živoj publici koja je naviknuta na sadržaj pomalo uspavane pozorišne scene u Novom Sadu. Cilj sadašnje Promene je i ostvarivanje saradnje studenata svih klasa i godina studija dramskog departmana, a u cilju stvaranja predstava koje nisu predviđene nastavnim planom Akademije umetnosti. Stoga, dosadašnja „Promena“ beleži veliki broj projekata i koprodukcija koje izlaze iz okvira studijskih programa.

Predstava je nastala kao diplomski rad studenata glume u klasi profesorke Jasne Đuričić i Sanje Ristić Krajnov. Premijera predstave bila je 25. marta 2018. god. 

Tri zime predstavljaju priču koja prati istoriju jedne zagrebačke porodice i njihove kuće u tri ključna istorijska trenutka (1945, 1990. i 2011.), gde svaka godina donosi važne preketnice koje utiču na sudbinu ne samo junaka ove priče, već i na čitavu istoriju bivše Jugoslavije. Između ratova, savremenih političkih dešavanja i ljubavi, hrabrost da pronađu svoje mesto u svetu vidimo prvenstveno kroz ženske likove ove porodice koje čine njen stub već generacijama. Dok pratimo njihov put u današnjem vremenu, povremeno sa retrospekcijom, prisećamo se sa čime se jedna porodica susretala u prošlosti i koliko je ta prošlost zapravo daleko do nas.

„Kompleksnu priču o četiri generacije žena jedne zagrebačke porodice, u vremenu kada se Jugoslavija stvarala i vremenu kada se ona raspadala, sve do danas, sa svim nadama, iluzijama, pogrešnim odlukama i lomovima njenih junaka, ti studenti su odigrali sa toliko zrelosti, glumačke veštine i fine poetske energije, što je zaista jedinstveno, ne viđa se baš svaki dan i zato je toliko vredno. Ne samo da su ti studenti savršeno savladali urbani kajkavski dijalekt Zagreba, nego taj melodiozni govor, kojim su govorila i gospoda i sluge, njihova socijalistička deca i kasniji naraštaj novog kapitalizma, postao je prozor kroz koji se u ovoj predstavi vidi čitava ta nesretna zemlja koja se nekada zvala Jugoslavija. U ambijentu veće prostorije koja je adaptirana kao zagrebačka građanska dnevna soba, kroz koju, sa radostima i žalostima, sa srećom i svađama, huji ta turbulentna historija ovih prostora, sedila je svuda okolo publika i u mukloj tišini, u jednom dahu, pratila je ovu četvorosatnu sagu o sudbini trinaestoro junaka jedne porodice u ratu i miru. Ta zbivanja ne događaju se pravocrtno, kao ni naši životi: čas vidimo dirljivu scenu bake i unuke uz neku noćnu lampu, čas sećanje na nešto ružno od pre pedeset godina, čas su opet svi za stolom, svesni da se o nekim temama ne govori, a onda se o njima ipak govori, u trenutku kada je već kasno. Na kraju, svi ti junaci, živi i mrtvi, i sa hiljadu rana, sreću se na sredini te sobe, u pomirenju do kojeg u stvarnom životu nikada nije došlo, čuje se neka tiha muzika naše mladosti i na sceni polako pada mrak. Taj mrak, kao da se rastvorio svemir, proparao je zajednički uzvik oduševljenja i aplauz publike koja je ovu neverovatnu predstavu doživela kao svoju emotivnu priču, koja već decenijama čuči u njoj i opterećuje joj dušu.“ – Bojan Munjin, Radio Beograd

Igraju:
Vladimir Kos – Nikola Knežević
Maša Kos – Isidora Vlček
Alisa Kos – Vanja Kovačević
Lucija Kos – Ksenija Mitrović
Dunja Kralj – Sunčica Milanović
Karlo Dolinar – Aljoša Đidić
Karolina Amruš – Ana Rudakijević
Aleksandar Kralj – Stefan Beronja
Monika Vinter – Andrijana Đorđević
Ruža Kralj – Staša Blečić
Marko Horvat – Miloš Lazić
Igor Marević – Miloš Lučić
Marinko – Srđan Kner

Producent: Ana Rudakijević
Dizajner i majstor svetla: Anđelko Popić, Stefan Asentić
Majstori tona: Aleksandar Mrđan

- sa pauzom -

Fotografije: Jovan Vidaković

Trajanje: 03:45

Galerija slika

Templates title