Program

Vrati se na listu arhive

Naroden Teatar Bitola

Režija: Andraš Urban

HISTORY OF MOTHERFUCKERS    /    Autorski projekat Andraša Urbana po motivima „Koriolan“ Viljema Šekspira

Narodno pozorište Subotica - scena Jadran
  • OMMA
    detaljnije

    OMMA

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Kretanje
    detaljnije

    Kretanje

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Seljačka opera
    detaljnije

    Seljačka opera / Pinter – Darvaš

    Narodno pozorište Subotica - scena Jadran
  • Upotreba čoveka
    detaljnije

    Upotreba čoveka / Prema romanu Aleksandra Tišme

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
  • Noćni pisac
    detaljnije

    Noćni pisac / Jan Fabr

    Pozorište 'Kosztolányi Dezső'
HISTORY OF MOTHERFUCKERS

„Predstava nije politika. Predstava se bavi čovekom, i njegovom zajednicom. Predstava je borba. Humana borba. Niko ne voli Koriolana. Ni Šekspirovu tragediju ni njegov lik. A on je istinit i iskren. Potajno svi se slažemo sa svime što kaže. Ali jedno je jasno. On nije mi. On nama kaže što mi o sebi ne smemo. Da je diplomata, da ume i hoće da koristi slatku, nežnu laž koja je preduslov demokratskog društva, mi ne bismo ni pričali o njemu. Laž nije ni slatka, ni nežna. Krvava je i nemilosrdna. Dok su istina i iskrenost, ipak, preduslovi za pravu umetnost. Čak i kada lažemo prolazimo pakao iskrenosti da bi umetnički akt postao stvarnost. Bar u onoj umetnosti o kojoj vredi pričati.
U istoriji stalno govorimo o raznim motherfuckersima koji su bili ružni, glupi, zli, pa su nekako zeznuli stvar i sprečili nas da uživamo u krajnje savršenom nacionalnom društvu dobrote i blagostanja, slobode, sigurnosti i večnih pobedničkih ratova. Narod, gradjanstvo je uvek samo lik bez mogućnosti da odgovara. Taj nejasan pojam kao neka apstrahirana hobotnica nikad ne znači skup pojedinaca. Kao da nije individua onaj koji ispunjava glasački listić, kao da nije on taj koji to ubacuje u glasačku kutiju. Narod nije odgovoran. Kao da nije on taj koji izabere ove koje mrzimo, ove koje smatramo krivima za sve.Narod se odriče odgovornosti, jer je glasačkim listićem to predao nekom pojedincu. Ako ništa drugo na 4 godine. A narod za sebe govori da je izmanipulisana gomila. Većina je zakon. Sexy motherfucker. A ta većina nikako da kaže da, uprkos tome, da se ne slaže sa onima koji misledrugačije, poginuće samo da bi ovi mogli da to kažu. Nema veze, da li je ova rečenica ikada izgovorena. Laž je slatka. Istinita. A sloboda boli.“ − Andraš Urban

„Koriolan spada u ciklus Šekspirovih rimskih tragedija napisanih u periodu 1594 – 1608. Ovo je najnepopularnija rimska tragedija i kod teatarskih umjetnika, ali i kod kritike. Izvorište nalazi u engleskom prijevodu Plutarhovog djela Život starovijekovnih Grka i Rimljanja i govori o realnom rimskom vojskovođi Coriolanusu, koji zbog svojih stavova biva protjeran iz Rima, nakon čega se udružuje sa neprijateljskom vojskom i napada svoj rodni grad. Šekspirov Koriolanje minimalistički komad, pisan jednostavnijim, kolokvijalnijim jezikom, te u direktnoj konktri sa drugim rimskim tragedijama. Koriolan je tragičan na suptilan i minimalsitički način. Nema grandioznu prirodu Antonija i Kleopatre, niti je lik Koriolana suzdržani Cezar. Njegov je bijes na površini i spreman je da eksplodira u svakom trenutku. Svaka njegova odluka ide na vlastitu štetu i to se dešava sve do onog trenutka kada povratka nazad više nema. Tragedija Koriolana je u tome što je on do te mjere zagovornik i zaštitnik Rima, da zaboravlja da se poveže sa ljudima koje štiti. Koriolan je ratnik, a sudbina ratnika je da su neophodni u ratu i opasni u miru. Za njega grad nisu građani. Ili bar ne svi građani. Već samo oni koji su u stanju misliti prije nego donose odluke i ne donositi ih za svoje, već za opšte dobro. Za Koriolana svijet nije sastavljen od jednakih. On nema političku duhovitost ni spretnost, njega je nemoguće zavoljeti. Sa druge strane je narod, sa svojim političkim predstavnicima, kao istinski antagonista. Teško je odlučiti na čijoj je strani Shakespeare. Da li na strani pobunjenog naroda koji traži socijalnu pravdu, ili na strani vođe koji umjesto bombona varalica dijeli gorke pilule. Koriolana će u nacističkoj njemačkoj veličati kao djelo koje govori o istinskom Vođi (Hitleru) u sudaru sa nesposobnim narodom. Brecht će ga raditi kao kritiku gušenja demokratije i komad koji podržava njegove socijalističke stavove. U svakom slučaju, Koriolan jeste priča o demokratiji i državi. O rođenju države koja koristi zakon kako bi stavila pojedinca izvan zakona. Tragedija Koriolana je i tragedija čovjeka, ali i tragedija cijelog društva, tragedija naroda. Kojeg ujedinjuje samo i uvijek postojanje izvanjskog neprijatelja. I ništa drugo.“ – Vedrana Božinović

Igraju: Ivan Jerčič, Sonja Mihajlova, Viktorija Stepanovska-Jankulovska, Sandra Gribovska, Nikola Projčevski   

Dramaturg: Vedrana Božinović
Autorski song (Ja sum protiv demokratija): Sandra Gribovska
Scenografija: Valentin Svetozarev
Kostimografija: Blagoj Micevski
Kompozitor: Irena Popović Dragović
Majstor tona: Nikolče Terzievski
Majstor svetla: Goran Petrovski
Muzika: Aleksandar Dimovski, Slavčo Jovev
Inspicijent: Miroslav Lazarevski
Sufler: Gordana Mihajlovska

Fotografije: Ivona Kočov

Trajanje: 01:30

Galerija slika

Templates title